preskoči na sadržaj

VI. osnovna škola Varaždin

Login

 

Školska obilježja

Himna škole (mp3)

Vizija, misija, vrijednosti

Vision, mission, values


CD dječjeg zbora "Varaždinski Slavuji"
BiH

Citati

Brojač posjeta...

Ispis statistike od 22. 10. 2013.

Ukupno: 2252586
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Knjige koje su nas mijenjale
Autor: Miroslav Cmuk, 23. 4. 2020.

Noć knjige u 2020. godini...


Danas se diljem Hrvatske odvija manifestacija Noć knjige u kojoj sudjeluju brojne knjižare i knjižnice. Pa zašto ne bismo i mi dali skroman doprinos toj hvalevrijednoj manifestaciji? 

Za početak, prisjetite se koja vam je knjiga bila veoma draga u osnovnoj školi i ostala u lijepom sjećanju. Postoji li knjiga kojoj se rado ponovno vraćate?

U nastavku možete saznati koje su knjige rado čitali ravnatelj, pedagoginja, knjižničar i još neki djelatnici VI. osnovne škole Varaždin.

 

Mario Stančić, ravnatelj 

Jedna od najdražih knjiga u osnovnoj školi bila mi je Robinson Crusoe koju je napisao Daniel Defoe. U knjizi se radi o brodolomcu koji mora preživjeti na pustom otoku. Na životnom ga putu prate razne nevolje, ali i novi neočekivani prijatelji. Pouka ovog djela sama se nameće i oduvijek mi je bila poticaj: ako imaš otvorene oči, a još više srce i spreman duh, iz svake situacije, neovisno o brojnim izazovima, izaći ćeš kao pobjednik smiley!

 

Ksenija Dretar, pedagoginja 

Kao djevojčica uživala sam u čitanju knjiga. Voljela sam čitati detektivske romane, a u lijepom sjećanju ostali su mi Emil i detektivi Ericha Kastnera te Uzbuna na zelenom vrhu Ivana Kušana koje još i danas čuvam. To su ljupke i duhovite knjige prepune zapleta, a glavni likovi su dječaci i djevojčice koji traže lopove i na kraju ih i pronađu. Mogućnost da djeca mogu ono što nisu učinili odrasli (pronaći kradljivce, biti hrabri i pravedni) još uvijek mi pobuđuje ljubav prema djeci, njihovoj mašti, dosjetljivosti i iskrenosti.

 

Miroslav Cmuk, knjižničar

Imao sam nekih osam godina kada sam prvi put čitao bajke Oscara Wildea (1854-1900.). Unatoč godinama, razumio sam sadržaj priča, a naročito mi se svidjela bajka Sebični div u kojoj div ne dopušta djeci da se igraju u njegovom vrtu. I dandanas mi je ta priča veoma poučna i tužna, baš dirljiva. Tada sam čitao i bajke Hansa Christiana Andersena (1805-1875.), one su mi također bile jako drage i tužne, posebice Djevojčica sa šibicama Postojani kositreni vojnik. Tužne priče najlakše bih zapamtio, one bi me tjerale na razmišljanje i motivirale me da budem poslušan dječak, zahvalan na svemu što imam. I da, još uvijek vjerujem kako Andersenove i Wildeove bajke mogu promijeniti čitatelja nabolje. 

 

Ružica Martinec, učiteljica 1.b razreda

Kad sam bila mala (a to nije bilo baš tako davno smiley) sjećam se da sam bila zadivljena knjigom Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić. Posebno me se dojmio Regoč koji je onako golem čuvao Kosjenku na uhu i kako je pobijedio vodu Zlovodu. A pamtim posebno trenutak kad sam se prvi put popela na Klek (diva koji spava) koji je Ivani bio inspiracija za Regoča. Kao da sam stvarno ušla u tu bajku.

U današnje vrijeme nastaju mnoge dobre slikovnice i knjige za djecu i volim kad mi ih moji učenici preporuče. Tako često čitam knjige za djecu i s djecom. Prije pet, šest godina jedna mi je učenica preporučila Warrior cats autorice Erin Hunter – maštovitu i zanimljivu seriju povezanih priča o životu mačaka. Knjige sam pročitala u dahu. Zadnji prijevod sam nestrpljivo iščekivala. Priče su poučne jer mačke su kao ljudi – uče se životu, ali i nas mogu nešto naučiti. 

 

Nataša Narančić, učiteljica Hrvatskog jezika

Čitati sam naučila vrlo rano. Školska je knjižnica tada bila poprilično siromašna knjigama, mogli smo posuditi tek lektiru. Učiteljica mi je zato uvijek od kuće donosila vlastite knjige za koje je smatrala da će mi se svidjeti. U to sam vrijeme pročitala većinu romana Mate Lovraka jer je učiteljica imala gotovo sve. :) Za vrijeme ljetnih praznika nisam imala mogućnost posuđivati knjige od nje pa sam istraživala majčinu kolekciju i za oko mi je zapela jedna zelena knjiga Biblioteke Vjeverica sa životinjama na naslovnoj stranici. Bio je to Bambi Felixa Saltena. Toliko me se dojmila ta priča da sam ju odmah pročitala dva puta. Sjećam se koliko sam uživala prateći pustolovine i odrastanje tog znatiželjnog laneta, plakala kada sam shvatila da se njegova majka više neće vratiti i ljutila se na čovjeka koji može biti toliko okrutan prema životinjama. Nažalost, to se izdanje negdje izgubilo, ali Bambija i danas imam na polici i uvijek ga rado pročitam.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju