preskoči na sadržaj

VI. osnovna škola Varaždin

Login

 

Školska obilježja - majice i kišobrani

Himna škole (mp3)

Vizija, misija, vrijednosti

Vision, mission, values


CD dječjeg zbora "Varaždinski Slavuji"

Citati

Brojač posjeta...

Ispis statistike od 22. 10. 2013.

Ukupno: 1957516
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
20.11. Međunarodni dan dječjih prava
Autor: Maja Bakšaj, 22. 11. 2018.

Stupanj poštivanja temeljnih dječjih prava je pokazatelj napretka društva u cjelini. Nažalost, u različitim dijelovima svijeta djeca se iskorištavaju na nemilosrdne načine: kao vojna i radna snaga, u trgovini ljudima i slično. Time ih se kažnjava na najgori mogući način oduzimajući im i sadašnje djetinjstvo i budući lagodan život koji bi imali uz pravilnu skrb i obrazovanje.


Učenici IV. grupe produženog boravka, ( 3.d i 4.b razred ), obilježili su ovaj važan dan slušajući o UN- ovoj Konvenciji o pravima djeteta i gledanju kratkog filma. Samostalno su napisali svoja prava i dužnosti.

Kasnije su ,podijeljeni u grupe, osmislili priče u kojima se njihovi likovi bore za svoja prava ili na neki način ne ispunjavaju svoje dužnosti.

Evo dvije takve priče...

Priča o psu

Brat i sestra silno su željeli psa za kućnog ljubimca. Roditelji su im obećali da će im nabaviti psa onog trenutka kada će biti dovoljno veliki da preuzmu brigu i odgovornost za svog kućnog ljubimca. Djeca su bila nestrpljiva. No stigao je dan kada su im roditelji ispunili želju. Pas je bio malo, slatko, čupavo klupko vune. Bio je mlad i zaigran te je tražio puno pažnje. Sve je bilo u redu jedno kratko vrijeme. Kada je pas narastao više nije bio tako zanimljiv. Djeca su se često svađala tko će ga voditi u šetnju i tko će ga hraniti. Na kraju su brigu o psu preuzeli njihovi roditelji.                              

(Zaključak: Djeca su vrlo brzo zaboravila koja je njihova dužnost... )

Djevojčica iz Afrike

U Africi, u jednom malom selu, živjela je djevojčica koja je bila dio velike obitelji. Bili su siromašni. Kao da to nije bilo dovoljno, djevojčicu  je otac često tukao. Nasilje nije bilo ništa neobično u njezinoj velikoj obitelji. Majka, braća i sestre  šutke su trpjeli nasilje. Jednoga dana djevojčicu je otac jako istukao...No ovoga puta djevojčici je dozlogrdilo i odlučila je nešto poduzeti. Napisala je pismo o tome što proživljava. Napisala ga je u više primjeraka i polijepila pisma na rasvjetne stupove. Sada su svi mogli pročitati što ona i njezina obitelj proživljava... Ubrzo je netko reagirao i u pomoć je stigla policija....               ( Zaključak: Djevojčica se izborila za svoje pravo na mir, ljubav i nenasilje... )

Fotografije.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju