preskoči na sadržaj

VI. osnovna škola Varaždin

Login

 

Školska obilježja

Himna škole (mp3)

Vizija, misija, vrijednosti

Vision, mission, values


CD dječjeg zbora "Varaždinski Slavuji"
BiH

Tražilica

Citati

GIF

Brojač posjeta...

Ispis statistike od 22. 10. 2013.

Ukupno: 2971491
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Literarni radovi učenika o Danu sjećanja na žrtve Vukovara.
Autor: Anita Perkov, 30. 11. 2015.

U nastavku možete pročitati radove izabrane radove naši učenika o Danu sjećanja na žrtve Vukovara.


Vukovar

Mnogo se u zadnje vrijeme pričalo o jednom heroju. Doduše malo neobičnom, ali vrlo vrijednom. Radi se o jednom gradu. O Vukovaru.

Budući da ja nisam osjetila strahote rata u Vukovaru, ne mogu ni sama sebi točno predočiti što se ondje zbilo, no znam da se mnogo propatilo. Znam da su ljudi sve izgubili. Dom i obitelj. Prijatelje i neprijatelje. Neki su u tom ludilu izgubili i sebe, jedno nitko nije izgubio, svoj grad – Vukovar. Nekakva me strašna tuga obuzme kad se sjetim sve djece kojima je uskraćena igra i djetinstvo, osmijeh, pa čak i život. Tada razmišljam i ne mogu shvatiti kakva se to mržnja morala zbiti u čovjekovom srcu da napravi takve grozote. Onda se upitam je li to zaista mržnja ili možda ipak samo želja za moći i vlasti. No to ni meni ni ikome drugome neće biti jasno jer ne možemo shvatiti što se događa u tuđim srcima i dušama. Imamo li je mi uopće ili smo je izgubili. Znam kako sam se osjećala kad sam imala ružne snove i jedva sam čekala da se probudim i zahvalim Bogu što je to bio samo san.No ti bi ljudi sigurno bili sanjali sve more ovoga svijeta, neki bi čak poželjeli i vječno usnuti samo da ne moraju živjeti svoj život i gledati kako im svu sreću i ljubav sada uništava nepoznata ruka. Nije li strašno bojati se živjeti vlastiti život? Ali ti su ljudi bili snažna srca. Puni ljubavi, nade, a ponajviše hrabrosti kakvu mnogi od nas sigurno nemaju. I kada su mnogi mislili da će On vječno nestati i biti izbrisan sa svim uspomenama ljudi koji u Njemu žive, On se uzdigao poput kakve ptice. Visoko u nebeske visine.

On stoji i dalje gdje je i prije stajao. Pun ljubavi i živoia, i najbitnije, pun ljudi koji su s istim žarom u srcu i istom hrabrošću spremni ponovno gaditi svoj grad, svog heroja – Vukovar.

     Magdalena Briševac, 7.d

 

Vukovar u sjećanju

 

Tek mi je trinaest godina, a već znam mnoge pričeiz 1991. Naravno, tada još nisam postojala, ali sve te brojne priče i obavijesti čujem svake godine 18. studenoga na Dan sjećanja na Vukovar. To je dan preplavljen emocijama i sjećanjima na jednu od najvećih bitaka u Domovinskom ratu – bitku za Vukovar!

                Na vijestima gledam razne prijenose uživo iz Vukovara. Ljudi su ponosni, ali i tužni. Mora suza i osjećaja haraju gradom. Stalno se vrte snimke i slike Ovčare. Tisuće žrtava stradalih u ratu za svoj grad, svoju domovinu. Razmišljam kako je svim tim ljudima bilo. Gubljenje grada u kojem su odrastali, ostavili svoje djetinstvo. Bili su to tužni dani puni magle za mnoge ljude. Neki misle da je ta bol u prsima iz 1991. prenestala, ali nije. Sigurna sam da nije. Još uvijek teku gorke suze iz očiju djece poginulih roditelja i obrnuto. Toliko ugašenih života, mladih i starih, veselih i žalosnih.

             Djeca koja su posijedila preko noći zbog straha, sigurno vam mogu ispričati priču o gradu heroju. Čak i ona posljednja rupa od metkana zadnjoj kući u posljednjoj ulici, može vam ispričati tu priču.

                                                                                                                     Barbara Kocijan, 7.d

 

                                                                 Sjećanje na Vukovar

 

Vukovar je grad na istoku naše domovine.  To je grad heroj, grad ponosa, ljubavi i zajedništva. U njemu su stradali mnogi ljudi braneći našu domovinu.

Nikad nisam bila u Vukovaru pa sve što znam o njemu, vidjela sam na televiziji, čula u školi ili su mi ispričali roditelji. Padom Vukovara mnogo je ljudi ubijeno i protjerano iz svojih domova. Nakon ponovnog osvajanja Vukovara, život se polako vratio u njega. Nikad ne smijemo zaboraviti patnju, žrtvu, zajedništvo i veliku ljubav ljudi koji su branili Vukovar i lijepu našu domovinu.

Nadam se da ću i ja jednog dana posjetiti Vukovar i pokloniti se stradalim žrtvama te upoznati taj herojski grad.

 

Jana Kovačić, 5.b

 

 

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju