VI. osnovna škola Varaždin

S dolaskom proljeća i toplijih dana, počinju se buditi ličinke šimširovog moljca koje su prezimile na grmlju šimšira u paučinastim zapretcima. Radi se o šetniku koji je tek nedavno prisutan na našim prostorima i nema utvrđenih prirodnih neprijatelja. Hrani se lišćem šimšira, mladim izbojcima i granama. Temeljni je problem velika šteta na grmovima i stablima šimšira. 

Šimšir, Buxus sempervirens, je gusti zimzeleni grm ili manje stablo visine do osam metara, porijeklom je iz južne Europe i sjeverne Afrike. Biljka sporo raste i doživi starost više stotina godina. Listovi šimšira su kožasti, sjajni i tamnozeleni, a biljka je općenito vrlo lijepog izgleda te je vrlo cijenjena u hortikulturi. Šimšir je često sađen u vrtovima oko srednjovjekovnih dvoraca, a i danas je česta biljka u parkovima i privatnim vrtovima. Ukoliko je biljka ugrožena napadom šimširovog moljca, može se dogoditi da vlasnik ostane bez atraktivnog stabla u svojem vrtu u roku od samo jednog mjeseca. Ekonomska je šteta velika jer su sadnice šimšira skupe te je potrebna dugotrajna njega i uzgoj da bi biljka narasla preko jednog metra visine.

Brojni su građani primijetili promjene na svojim grmovima šimšira, a da ne znaju uzrok defolijacije (gubitka listova). Prve informacije o uzročniku ove promjene javnosti je iznio g. Franjo Pavetić, jedan od poznatijih vrtlara našega grada. U suradnji sa biolozima Entomološkog muzeja grada Varaždina i Šumarskog Instituta u Jastrebarskom određeno je da se radi o novoj vrsti štetnika šimširovom moljcu. Uz svilene niti koje zapredaju napadnute grančice šimšira, gubitak lišća je prvi znak temeljem kojeg sumnjamo da je prisutan nametnik moljac, a ne neki drugi nametnik.

Među borcima protiv šimširovog moljca nalaze se i učenici 8.c razreda VI. osnovne  škole Varaždin, Dora Kermek i Dominik Bešenić. Učenici su prvi puta ovu invazivnu vrstu upoznali u Entomološkom muzeju tijekom predavanja gđe. Antice Bregović. Uz profesoricu biologije i kemije, Karmen Holenda kao mentoricu, učenici su izradili istraživački projekt tijekom 2014.g. koji je pozvan na ovogodišnje Županijsko natjecanje iz biologije. Jedan od temeljnih ciljeva projekta je i suradnja s lokalnom zajednicom zbog informiranja što većeg broja ljudi o štetniku šimširovom moljcu. Također je važna razmjena podataka o uspješnim metodama suzbijanja štetnika.

Da bi se na vrijeme uočio početni napad savjetuje se biljke šimšira kontrolirati razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjeg stanja grmova. Ekološki najprihvatljiviji način suzbijanja ovog nametnika je mehaničko uklanjanje i spaljivanje zapredaka u kojima gusjenica prezimljava. U proljeće je potrebno protresti grmove, mehanički uništiti ispale gusjenice i odrezati grane šimšira s oštećenim listovima. Kao učinkovita metoda pokazalo se i „pranje“ grmova vodom iz visokotlačnih čistača.

Kemijsko suzbijanje šimširovog moljca podrazumijeva korištenje insekticida koji sadrže djelatne tvari registrirane u našoj zemlji jer još nije službeno poznat insekticid baš za ovu vrstu štetnika. Prihvatljive djelatne tvari su one koje imaju manji negativni utjecaj na okoliš i korisne organizme: tiakloprid i metoksifenzoid. Učinkovitost insekticida je najbolja kada se suzbijaju mlade gusjenice, odnosno prije značajnih šteta na šimširu. Iz Šumarskog Instituta u Jastrebarskom dr. sc. Dinka Matošević preporuča primjenu tiakloprida (Calypso 480 SC 0,02-0,03%) i metoksifenzoida (Runner SC 0,04-0,05%).