Niels Bohr je pomoću jednostavnog modela uspio 1913. izračunati energiju vodika te objasniti atomske spektre sa svoja čuvena dva postulata. Treba naglasiti da ovaj model nije točan u potpunosti, no još uvijek dobro služi za razumijevanje procesa u atomu.

Elektron ne može kružiti oko jezgre po bilo kojim stazama, već samo po onima s točno određenim kvantiziranim stanjima. To su tzv. dopuštene ili stacionarne staze; gibajući se po njima elektron se nalazi u stacionarnom stanju, ne gubi energiju zračenjem elektromagnetskih valova.

Atom apsorbira (upije) zračenje samo kada primi određeni kvant energije i emitira određeni kvant energije kada prelazi iz jednog stacionarnog stanja u drugo (tj. kada prelazi iz stanja više energije u stanje niže).

Atom ne može sponatno prijeći iz stanja niže u stanje više energije, nego tek kada biva pogođen sa određenim kvantom energije (fotonom). Prelazak iz višeg stanja u niže je spontan događaj, uokviren statističkom prirodom, pri čemu se emitira kvant energija (foton).

Za svoj rad na strukturi atoma odlikovan je Nobelovom nagradom za fiziku, 1922.