Djeca su u potpunosti integrirana u razredne odjele, u odgojno – obrazovne procese koji su prilagođeni njihovim potrebama. Škola je prilagođena arhitektonski (rampa, lift, WC prilagođen invalidnim osobama) i didaktički (dodatni materijali kao dodatno pomoćno sredstvo u nastavi i razna pomagala za individualni logopedski i rehabilitacijski rad), a učenicima s teškoćama u kretanju pomažu pomoćnici u nastavi (tehnička podrška) i njegovateljice (fiziološke potrebe). Od 708 učenika koji su raspoređeni u 32 razredna odjela, 41 učenik ima primjeren oblik školovanja (18 redovnih programa uz individualizirani pristup i 23 prilagođenih programa). S učenicima rade učitelji, profesori i stručna služba škole. Od teškoća su najzastupljenije disleksija, disgrafija, diskalkulija i dislalija, zatim ADHD i sniženo intelektualno funkcioniranje. Školu pohađa 13 djece sa dijagnozom cerebralne paralize te 1 učenik koji ima elemente autizma.

Školovanje gluhe i nagluhe djece na našoj školi započelo je 1990. godine. Svih 10 učenika je uspješno završilo školovanje, a trenutno se školuje jedan učenik s dijagnozom obostrane nagluhosti (obostrano nosi slušni aparat). Polaznik je petog razreda. Prva četiri razreda nastavne sadržaje je usvojio po prilagođenom programu uz svestranu pomoć učiteljice i stručne službe škole. Kako je pokazao visoku razinu usvojenosti nastavnih sadržaja, razumijevanja i reproduciranja nastavnih sadržaja stručna služba škole predložila je daljnje školovanje po redovnom programu uz individualizirani pristup. Učenik je uspješan u odgojno-obrazovnom procesu, a mi smo ponosni što osim usvojenih nastavnih sadržaja pokazuje i izniman stupanj socijalizacije. U komunikaciji se služi očitavanjem govora s lica i usana, prirodnom gestom uz glasovni govor. S djecom se druži pod nastavom i što je najvažnije pod odmorima, nastavnim i izvannastavnim aktivnostima. Odbija da ga tretiramo kao nekog „s teškoćama“, trudi se biti dio naše „obitelji“ i mi se trudimo da se on osjeća ravnopravno. Tijekom nastave učitelji su uvijek okrenuti licem prema njemu, razgovijetno i polaganije govore, te multisenzorički (dodatni materijali za vizualizaciju i dodir – tamo gdje je to moguće) obrađuju nastavne sadržaje. Nekolicina nastavnika prošla je tečaj gestovnog govora u Udruzi gluhih, tako da nastavu po potrebi nadopunjuju gestom. Individualnim logopedskim vježbama u školi radimo vježbe slušanja, artikulacije, bogaćenja vokabulara i razumijevanja apstraktnih nastavnih sadržaja koje je teže objasniti.

Iako u radu s  djecom nailazimo na poteškoće,sretni smo što njihovi rezultati u odgojno-obrazovnom procesu potvrđuju da je takav rad opravdan, a uspješnost učenika u nastavku školovanja nas veseli i daje poticaj za daljnji rad. Koliko mi dobro utječemo na njih i pomažemo im da odrastu u obrazovane, socijalizirane i sretne mlade ljude, toliko i oni utječu na nas da postanemo bolji ljudi. Smatram kako je bitno zapitati se: „Jesam li sam osim svog odrađenog posla (poučavanja) podario nekom toplu riječ, smiješak ili naprosto bio čovjek?“ Ako je odgovor potvrdan bit ću veoma sretna i zadovoljna radi toga i nadam se da će djeca biti sretna, ne zbog mene, nego radi sebe.