Krećemo oko 8.40 iz škole, pješice, u pratnji nam je pripravnica Jelena. Prvi cilj: naš varaždinski „plac“ – Gradska tržnica (trbuh grada – rekli bi stariji Varaždinci), mi mali to još ne razumijemo…

Hodajući ponavljamo naučeno gradivo iz prirode i društva: kućni brojevi u ulici (parni-neparni), okrećemo se i brojimo….prolazimo pored važnih građevina našega grada: novi (sjajni) Autobusni kolodvor, zgrada pošte, kazalište, Dućanska ulica (nekad prepuna dućana) danas je tek otužna slika novog načina života (svi su po „shoping-centrima“).

Stajemo na varaždinskom „Korzu“ ili Trgu kralja Tomislava – ponavljamo raspored brojeva na zgradama (smjer kazaljke na satu) , divimo se Gradskoj vijećnici, gledamo na prozore, možda ćemo ugledati i gospodina gradonačelnika Ivana Čehoka – djeca znaju kako se zove, jer nebrojeno puta je već bio u našoj školi, prisustvovao je različitim priredbama u našoj sportskoj dvorani (i svaki puta obećao novu), no za sada – sve je ostalo na obećanjima. Nema se novaca – kaže on.

Dolazimo i na „plac“ – teta prodavačica na štandu nas očekuje – divimo se biljkama, trebamo odabrati – ili cvijet ili povrće (pitanje je sad) – gledamo te čudne latinske nazive i pokušavamo izgovoriti 

Kad je svaki od nas imao biljčicu u rukama krenuli smo prema autobusu koji nas je čekao nedaleko tržnice – a onda, pravac: drugi cilj: Gradski „Čarobni vrtovi“ Biškupec – Udruga „Gredice“.

Jupi, krećemo !!!  A tamo – velika gužva (pa kako i ne bi: četvrtak je – sajmeni dan) – ugledali smo u jednoj košari male psiće (svatko bi ih uzeo doma)….

Gospođa RUSALKA MAJER i gospodin DARKO JAKOPEC srdačno su nas dočekali 

Imali su puno vremena za nas, puno strpljenja, nahranili su nas (još topli klipiči i sokići), naučili su nas kako se sije i kako se sadi, pričali smo o kompostu, zalijevanju, vrtnom alatu, pumpali vodu iz prave pumpe (Mia je bila glavna  )  osjetili pod prstićima meku, vlažnu zemlju, trčali smo po rosnoj travi, jednom riječju: UŽIVALI SMO !

Djevojčice su čak i posadile biljčice u teglu za našu učionicu.

A kad je sve bilo posijano i posađeno – zaslužena igra na dječjem igralištu!

Povratak u školu u 12.10.  Prepuni smo dojmova i jedva čekamo da se opet vratimo na te vrtove – zaista su „čarobni“.

Zahvale:  gospođi Rusalki, gospodinu Darku, vozačima „Vincek-autobusa“, kolegici učiteljici Margareti Živković (koja nam je dogovorila posjet), kolegici pripravnici Jeleni.

Pogledajte fotogaleriju.