Iako vam se čini kako smo još premali za takav važan pothvat, a i činjenica je da su neki alati veći od nas, mi smo se ipak primili  posla: narahlili smo zemlju, posadili povrće i cvijeće, zalijali ih te pognojili. Ništa nam nije bilo teško! Uživali smo radeći. Na kraju smo dobili Vrtlarske dnevnike koji su na obvezali da ne zaboravimo na učinjeno pa smo 13. 6. 2019., posjetili našu gredicu i ugodno se iznenadili kada smo vidjeli kako naše biljke napreduju. Još malo i moći ćemo pojesti našu salatu ! U hladu krošanja školskog vrta sa učiteljicom smo popunjavali Vrtlarski dnevnik i uživali u povjetarcu koji je hladio naša lica.