Blagdanom Tijelova želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka koji je određen u povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. Veliki blagdan Tijelovo ili Presveto Tijelo i Krv Kristova slavimo svake godine prvi četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva. Na blagdan Tijelova prisjećamo se kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Bog je u Isusu svima nama blizak i dohvatljiv.

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog. Ustanovljenje ove svetkovine potječe još od viđenja sv. Julijane u Belgiji godine 1193. U dobi od 5 godina sv. Julijana postala je siroče te je smještena u samostanu augustinki u Mont – Cornillonu, gdje je zaređena sa 14 godina. Brzo je napredovala u krepostima , bila je poznata po svojoj ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, a osobito prema Presvetom Sakramentu. U dobi od 16 godina imala je puno viđenja, a istaknuto je viđenje : pun mjesec čiji je sjaj nagrđivala jedna tamna mrlja. Nakon nekoliko dana molitve Julijana je čula glas s neba koji joj objašnjava viđenje: Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje – svetkovina najsvetijeg Oltarskog Sakramenta- zaseban dan u kojem će se vjernici prisjećati posvećene hostije i slaviti Presveti Oltarski sakramenat.  Za vrijeme stolovanja pape Ivana XXIII, svetkovina Tijelova počela se slaviti s procesijom u kojoj se u pokaznici nosio Presveti Sakrament ( a to je posvećena hostija ).

Noseći Presveto u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne , već cijeli svijet, kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni svojim životom moraju biti žive pokaznice i izvor blagoslova za cijeli svijet. Svetkovinom Tijelova slavimo veliko otajstvo Kristove ljubavi koji nam se uvijek i iznova daruje u euharistiji. Puninu predanja i sebedarja je ostvario utjelovljenjem kad je sebi pridružio našu ljudsku narav. Krist je uzeo naše tijelo i postao pravim čovjekom da dođe do tijela svakog od nas, te da nas učini i nahrani svojim Tijelom. On najprije pročišćava naše biće da može postati našom hranom. On je naša utjeha,naša nada i spas u ovozemaljskim mukama i poteškoćama. Isus želi biti naša utjeha, ne ostavlja nas nikada same i to najljepše govore njegove riječi : Dođite k meni svi vi umorni i opterečeni i ja ću vas odmoriti.

Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Budimo stoga zahvalni Bogu hranitelju koji nas hrani pravim kruhom života. Ostanimo u njemu svim svojim srcem, primajmo ga potajno i svjesno da i On koji je Put , Istina i Svjetlo ostaje u nama i osvjetljava  nam cestu ljubavi. Hranimo se svakodnevno Isusovim tijelom i budimo jedni drugi ljudi koji ćemo imati sluha za svoje bližnje i biti od pomoći u vremenu u kojem živimo. Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek pokazao nam je to svojim primjerom i djelovanjem, slijedimo ga kao kršćani vršeći Božje zapovijedi i ljubavlju prema bližnjima.  Isusovo zlatno pravilo : Sve dakle, što želite da ljudi čine Vama, činite i vi njima. 

Sv.Tereza Avilska: No da bismo razgovarali s tobom kralju Nebeski , nema potrebe za trećom osobom, jer svatko tko to želi može te pronaći u Presvetom Oltarskom Sakramentu.