VI. osnovna škola Varaždin
JELOVNIK
RASPORED SATI I SATNICA
ŠKOLSKI DOKUMENTI
POLICA OSIGURANJA CROATIA OSIGURANJE
ZAKONI I PRAVILNICI
UDŽBENICI
dipl.učiteljica razredne nastave s pojačanim predmetom povijest
Rođena sam 19.01.1981.godine u Varaždinu. Nakon zavrešenog srednjoškolskog obrazovanja, 1999.godine upisala sam Visoku učiteljsku školu u Čakovcu na kojoj sam diplomirala i stekla zvanje učiteljice razredne nastave s pojačanim predmetom povijest. Nakon stečene diplome, radila sam u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec s djecom s teškoćama u razvoju. Rad u struci nastavila sam 2009.godine, radom u OŠ Mala Subotica ( PŠ Držimurec-Strelec) kao učiteljica u produženom boravku . U istoj školi radila sam do lipnja 2013.godine. Iste godine završila sam edukaciju za pomoćnika u nastavi. Krajem 2013.godine počela sam raditi kao pomoćnik u nastavi na VI.OŠ Varaždin te sam isti posao radila do rujna 2017.godine.
Od početka ove 2017. godine radim kao učiteljica u produženom boravku u VI.OŠ Varaždin. Trenutno sam učiteljica V. grupe produženog boravka u VI. OŠ, koju polaze učenici 2.a i 4.d razreda.
„Učitelji su ti koji sebe koriste kao mostove, pozivajući svoje učenike da prijeđu preko njih, zatim, pomažući im prijeći, radosno onemoćaju, hrabreći ih da sami sagrade takve mostove.“
Nikos Kazantazakis
Stupanj poštivanja temeljnih dječjih prava je pokazatelj napretka društva u cjelini. Nažalost, u različitim dijelovima svijeta djeca se iskorištavaju na nemilosrdne načine: kao vojna i radna snaga, u trgovini ljudima i slično. Time ih se kažnjava na najgori mogući način oduzimajući im i sadašnje djetinjstvo i budući lagodan život koji bi imali uz pravilnu skrb i obrazovanje.
Učenici IV. grupe produženog boravka, ( 3.d i 4.b razred ), obilježili su ovaj važan dan slušajući o UN- ovoj Konvenciji o pravima djeteta i gledanju kratkog filma. Samostalno su napisali svoja prava i dužnosti.
Kasnije su ,podijeljeni u grupe, osmislili priče u kojima se njihovi likovi bore za svoja prava ili na neki način ne ispunjavaju svoje dužnosti.
Evo dvije takve priče...
Priča o psu
Brat i sestra silno su željeli psa za kućnog ljubimca. Roditelji su im obećali da će im nabaviti psa onog trenutka kada će biti dovoljno veliki da preuzmu brigu i odgovornost za svog kućnog ljubimca. Djeca su bila nestrpljiva. No stigao je dan kada su im roditelji ispunili želju. Pas je bio malo, slatko, čupavo klupko vune. Bio je mlad i zaigran te je tražio puno pažnje. Sve je bilo u redu jedno kratko vrijeme. Kada je pas narastao više nije bio tako zanimljiv. Djeca su se često svađala tko će ga voditi u šetnju i tko će ga hraniti. Na kraju su brigu o psu preuzeli njihovi roditelji.
(Zaključak: Djeca su vrlo brzo zaboravila koja je njihova dužnost... )
Djevojčica iz Afrike
U Africi, u jednom malom selu, živjela je djevojčica koja je bila dio velike obitelji. Bili su siromašni. Kao da to nije bilo dovoljno, djevojčicu je otac često tukao. Nasilje nije bilo ništa neobično u njezinoj velikoj obitelji. Majka, braća i sestre šutke su trpjeli nasilje. Jednoga dana djevojčicu je otac jako istukao...No ovoga puta djevojčici je dozlogrdilo i odlučila je nešto poduzeti. Napisala je pismo o tome što proživljava. Napisala ga je u više primjeraka i polijepila pisma na rasvjetne stupove. Sada su svi mogli pročitati što ona i njezina obitelj proživljava... Ubrzo je netko reagirao i u pomoć je stigla policija.... ( Zaključak: Djevojčica se izborila za svoje pravo na mir, ljubav i nenasilje... )
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
